Načela verovanja
Sveto Pismo
Sveto pismo Starog i Novog zaveta je u potpunosti nepogrešivo. Ono je nadahnuto od Boga, i potpuno je istinito. Autor Svetog pisma je Bog, koji na ovaj način čoveku otkriva svoju volju. Sveto pismo u sebi nosi potpuni Božiji autoritet, i ono je samo po sebi dovoljno i pouzdano za rukovođenje spasonosnog znanja, vere i poslušnosti. Sveto pismo se usresređuje na Isusa Hrista i Njegovo spasiteljsko delo milosti na krstu.
(2 Moj 24:4; 5 Moj 4:1-2; 17:19; Is Nav 8:34; Pr Sol 30:5-6; Ps 19:7-10; 110:1; 119:11, 89, 105, 140; Is 8:20; 40:8; Jer 1:5; 15:16; 36; Mt 4:4; 5:17-18; 22:29; 24,35; Mk 12:36; Lk 21:33; 24:27,44-46; Jv 5:39; 10:35; 16:12-15; 17:17; Dela 1:16; 2:16; 3:21; 17:11; 26:22-33; Rim 15:4; 16:25-26; 1 Kor 2:13; Gal 1:15; 1 Sol 2:13; 2 Tim 3:15-17; Jev 1:1-2; 4:12; 1 Pt 1:10-11, 25; 2 Pt 1:19-21; 1 Jv 5:9; Otkr 22:18-19;)
Bog
Postoji samo jedan Bog, Tvorac, Svedržitelj, i Vladar nad svime, i njemu sva stvorenja duguju najveću ljubav, poštovanje, obožavanje i poslušnost. Bog je Duh, beskonačan, večan, i nepromenjiv u svom biću, svojoj mudrosti, snazi, svetosti, pravednosti, dobroti i istini. Bog je svemoćan, sveprisutan, i sveznajuć, bez potrebe da bilo šta uči.
(1 Mojs 1:1; 17:1; 2 Mojs 3:14; 5 Mojs 4:15-16; 6:4; 33:27; Nem 9:32-33; 1 Car 8:27; Ps 5:5-6; 90:2; 115:3; 147:5; Is 6:3; 46:10; 48:12; Jer 10:10; 23:23-24; Naum 1:2-3; Mal 3:6; Jv 4:24; 14:19; Rim 11:36; 1 Kor 8:4-6; Ef 1:11; 1 Tim 1:17; Jev 11:6;)
Sveto Pismo
(2 Moj 24:4; 5 Moj 4:1-2; 17:19; Is Nav 8:34; Pr Sol 30:5-6; Ps 19:7-10; 110:1; 119:11, 89, 105, 140; Is 8:20; 40:8; Jer 1:5; 15:16; 36; Mt 4:4; 5:17-18; 22:29; 24,35; Mk 12:36; Lk 21:33; 24:27,44-46; Jv 5:39; 10:35; 16:12-15; 17:17; Dela 1:16; 2:16; 3:21; 17:11; 26:22-33; Rim 15:4; 16:25-26; 1 Kor 2:13; Gal 1:15; 1 Sol 2:13; 2 Tim 3:15-17; Jev 1:1-2; 4:12; 1 Pt 1:10-11, 25; 2 Pt 1:19-21; 1 Jv 5:9; Otkr 22:18-19;)
Bog Otac
Bog Otac, prva Osoba Trojstva, autoritativno određuje, zapoveda, usmerava i uređuje sve stvari u skladu sa Njegovom svrhom i milošću. On je Stvoritelj svega. On je apsolutni i svemogući Vladar celog univerzuma. On je suveren nad stvorenjem, proviđenjem, i otkupljenjem. Njegovo očinstvo uključuje i Njegovu oznaku i ulogu u Trojstvu, ali takođe i Njegov odnos zajedništva sa čovečanstvom. Kao Stvoritelj, On je Otac svim ljudima, ali je duhovni Otac samo onima koji veruju. On je uredio i odredio za svoju slavu sve ono što se dešava i što će se desiti u svetu. On konstantno, od večnosti, uređuje i dozvoljava svim stvarima da se dogode, i stalno podržava, usmerava i upravlja svim stvorenjima, i svim događajima. U Njegovoj suverenosti On nije niti autor greha, niti neko ko podržava greh. Takođe, On ne oduzima odgovornost moralnim, svesnim i inteligentnim stvorenjima. On je po svojoj milosti i dobroj volji u večnosti izabrao one koje je želeo da budu Njegovi. On spasava od greha sve one koji Mu dolaze kroz Isusa Hrista. On usvaja sve one koji dolaze Njemu, i nakon usvojenja, postaje njihov Otac, i oni postaju Njegovi.
(1 Moj 1:1-31; 2:7; 2 Moj 3:14; 6:2-3; 15:11; 20:1; 3 Moj 22:2; 5 Moj 6:4; 1 Dnev 29:10-11; Ps 19:1-3; 103:19; 145:8-9; Is 43:3, 15; 64:8; Jer 10:10; 17:13; Av 1:13; Mt 6:9; 7:11; 23:9; 28:19; Mk 1:9-11; Jv 1:12; 4:24; 5:26; 8:38-47; 14:6-13; 17:1-8; Dela 1:7; Rim 8:14-15; 11:36; 1 Kor 8:6; 2 Kor 6:18; Gal 4:5-6; Ef 1:4-6, 11; 3:9; 4:6; Kol 1:15; 1 Tim 1:17; Jev 1:6; 12:5-9; 1 Pet 1:17; 1 Jv 5:7;)
Isus Hrist
Isus Hrist je Jedinorođeni (grčki: monogenes – jedinstveni, jedini takve vrste, poseban) Sin Božiji. On je pravi Bog i pravi čovek. On ima dve prirode koje su neodvojivo ujedinjene u jednoj božanskoj osobi, i to bez pometnje, mešavine, razdvajanja ili podele. Svaka priroda zadržava svoje vlastite atribute. U svom utelovljenju, Isusa je rodila devica Marija. Kada je na sebe uzeo ljudsku prirodu, i to bez greha, On je potpuno ispunio Zakon, živeo je savršenim životom, bio je mučen, i umro je na krstu za spasenje grešnika. Vaskrsnuo je trećeg dana, uzneo se na nebo, gde je sada na mestu sa desne strane svoga Oca, i tamo živi večno da posreduje za svoj narod. On je jedini posrednik između Boga i čoveka. On će se vratiti u slavi da sudi. On je potpuni i suvereni Vladar celog univerzuma.
(Ps 2:7, 12; 110:1; Is 7:14; 52:13-53:12; Mt 1:8-23; 3:17; 8:29; 11:27; 14:33; 16:16, 27; 17:5; 27; 28:1-6; Mk 1:1; 3:11; Lk 1:35; 4:41; 22:70; 24:46; Jv 1:1, 18, 29; 10:30, 38; 11:25-27; 12:44-50; 14:7-11; 16:15-16, 28; 17:1-5, 21-22; 20:1-20, 28; Dela 1:9; 2:22-24; 7:55-56; 9:4-5, 20; Rim 1:3-4; 3:23-26; 5:6-21; 8:1-3, 34; 10:4; 1 Kor 1:30; 2:2; 8:6; 15:1-8, 24-28, 2 Kor 5:19-21; Gal 4:4-5; Ef 1:20; 3:11; 4:7-10; Fil 2:5-11; Kol 1:13-22; 2:9; 1 Sol 4:14-18; 1 Tim 2:5-6; 3:16; Tit 2:13-14; Jev 1:1-3; 4:14-15; 7:14-28; 9:12-15, 24-28; 12:2; 13:8; 1 Pet 2:21-25; 3:22; 1 Jv 1:7-9, 3:2; 4:14-15; 5:9; 2 Jv 7:9; Otkr 1:13-16; 5:9-14; 12:10-11; 13:8; 19:6;)
Sveti Duh
Sveti Duh je od iste suštine sa Ocem i Sinom. On večno izlazi od Oca i Sina, i boravi u srcima vernika, u Crkvi. Sveti Duh ima sve atribute osobe i božanstva. On je večan, ima intelekt, volju, emocije. On je svemoćan, sveprisutan, i sveznajuć. U svim božanskim osobinama, Sveti Duh je potpuno jednak sa Bogom Ocem i Bogom Sinom. Sveti Duh je onaj koji je delovao prilikom stvaranja. On je delovao prilikom Marijinog začeća, kada je zatrudnela. On je nadahnuo, vodio i usmeravao zapisivanje Božije otkrivenje volje, u ono što mi danas nazivamo Svetim pismom, i On je danas Učitelj koji prosvetljava Pismo kada ga čitamo, kako bi smo ga razumeli. On je onaj koji vodi delo spasenja čoveka. On je onaj koji vernike nanovorađa ili regeneriše, i to čini sam. I On je onaj koji u njima čili delo posvećenja, i to uz saradnju sa vernicima.
(1 Moj 1:2; Sud 14:6; Ps 51:11; 139:7-10; Is 40:13-14; Jer 31:31-34; 61:1-3; Joel 2:28; Mt 1:18; 3:16; 4:1; 12:28-32; 28:19; Mk 1:10-12; Lk 1:35; 4:1, 18-19; 11:13; 12:12; 24:49; Jv 3:5-7; 4:24; 14:16-17, 26; 15:26; 16:7-14; Dela 1:8; 2:1-4, 38; 4:31; 5:3-4; 6:3; 7:55; 8:9- 11; 8:14-16, 26-27; 28:25-26; Rim 8:9; 15:13; 1 Kor 2:10-14; 3:16; 12:3-13; 2 Kor 3:6, 18; 12:12; 13:14; Gal 4:6; Ef 1:13-14; 4:7-12, 30; 5:18; 1 Sol 5:19; 1 Tim 3:16; 4:1; 2 Tim 1:14; 3:16; Jev 2:1-4; 9:8, 14; 10:15-17; 2 Pet 1:20-21; 1 Jv 4:13; 5:6-7; Otkr 1:10; 22:17;)
Svet/Stvorenje
Bog je, rečju svoje sile, stvorio iz ničega nebesa i zemlju, i sve što je na njima. Bog je sve stvorio dobro. On dalje održava i upravlja svim svojim stvorenjem, i svim njihovim akcijama, i to sve u skladu sa svojim svetim, mudrim i moćnim proviđenjem.
(1 Moj 1; Ps 104:24; Prop 7:29; Jv 26:13; 33:4; Dela 17:24; Rim 1:20; Jev 1:2; 11:3; Kol 1:16, 21-22; 3:9-11;)
Čovek
Nakon što je Bog svorio svet i sva ostala stvorenja, kao krunu sveg stvorenja stvorio je čoveka. Stvorio je muškarca i ženu, i oboje ih je stvorio na svoju sliku, slobodne od greha, i stvorio ih je sa određenom namerom. Kao Božije stvorenje, čovek nije nezavisan, i Bogu duguje obožavanje i poslušnost. Čovek je jedinstveno stvorenje, jer je stvoren na Božiju sliku, za razliku od svih drugih stvorenja. Čovek je stvoren da uživa u Bogu i živi na Njegovu slavu.
(1 Moj 1:26-30; 2:5, 7, 18-22; 9:6; Ps 1; 8:3-6; 32:1-5; Is 6:5; Jer 17:5; Mt 16:26; Dela 17:26-31; Rim 1:19-32; 3:10-18, 23; 5:6, 12, 19; 6:6; 7:14-25; 8:14,18,29; 1 Kor 1:21-31; 15:19, 21-22; Ef 2:1-22; Kol 1:21-22; 3:9-11;)
Greh
Kroz iskušenje Satane, Adam je zgrešio, prekršio je zapovest Božiju, i otpao je od svog stanja svetosti i pravednosti, i zbog toga je i on dobio, a i svo njegovo potomstvo je nasledilo grešnu prirodu koja je potpuno okrenuta od Boga i njegovog Zakona. Zbog ovoga, svaki čovek je pod Božijom osudom, zaslužuje smrt i kaznu za greh. Onog momenta kada osoba postane sposobna da moralno odlučuje, tada postaje i osoba koja se računa kao prestupnik Božijeg Zakona.
(1 Moj 1:26-2:25; 3:1-19; 6:5; Jov 14:4; Ps 5:3-8; 51:5; Prop 7:20, 29; Is 43:7; Jer 17:9; Mt 15:19; Rim 3:10-19, 23; 5:12-19; 6:20; 7:18, 23-25; 8:7; 1 Kor 15:21-22; 2 Kor 11:3; Gal 5:17; Ef 2:3; 4:24; Kol 1:14, 21; 3:10; 1 Sol 1:10; Tit 1:15; Jev 2:14; Jk 3:9; 1 Jv 1:8; Otkr 4:11;)
Spasenje
Spasenje je potpuno po Božijoj milosti na osnovu iskupljenja u Isusu Hristu, zasluženo Njegovom prolivenom krvlju, a ne na osnovu ljudskih dela u zasluga.
(Jv 1:12; Ef 1:7; 2:8-10; 1 Pet 1:18-19;)
Otkupljenje/Pomirenje
Zato što su svi ljudi zgrešili, otkupljenje se mora izvršiti kako bi čovek mogao da bude izmiren sa Bogom. Isus Hrist je učinio kompletno otkupljenje za Njegov narod kroz Njegovu zameničku otkupljujuću smrt na krstu, kada je On umro umesto grešnika, i kada je ispio punu čašu Božijeg gneva koji su zaslužili grešni ljudi. On je tokom Njegovog ovozemaljskog života potpuno živeo po Božijem Zakonu, i zaradio je pravednost za Njegov narod. Njemu pravednost nije bila potrebna, jer je bio bez greha i potpuno pravedan, ali je pravednost morala biti zarađena za one koji veruju u Njega. On imputira, odnosno uračunava Njegovu pravednost svima koji veruju, osiguravajući potpuno otkupljenje za sve koji se pokaju za svoj greh, i veruju samo u Njega za spasenje.
(3 Moj 1:4; 5:17-19; 4 Moj 16:46-47; Ps 22; Is 6:7; 53:10-12; Mt 5:18-19; 26:42; Mk 10:45; Lk 24:25-26; Jn 1:29; 3:16-19; 5:30; 6:38; 10:15, 26; 13:1; 17:6-9; Rim 3:25; 4:25; 5:10-11; 8:1, 19-23; 2 Kor 5:18-21; Gal 3:13; 4:4-5; Ef 1:3-7; 2:14-16; Fil 2:8; Kol 1:13, 21-22; Tit 2:14; Jev 2:10, 13, 17; 9:14, 28; 10:12-14; 1 Pet 1:18-19; 2:24; 1 Jv 2:2; 4:10;)
Regeneracija/ Nanovorođenje
Regeneracija je promena u srcu osobe koju donosi Sveti Duh, koji oživljava osobu koja je bila mrtva u prestupima i gresima. Kroz regeneraciju, Sveti Duh prosvetljuje i otvara um osobe duhovno, presvedočava je o njenom grehu, pomaže joj da razume Reč Božiju, obnavlja volju, i potpuno obnavlja njenu prirodu, tako da osoba sada voli i praktikuje svetost. Na ovaj način Bog nas ubeđuje da prihvatimo Isusa Hrista onako kako je On to slobodno objavio u Evanđeljima. Regeneracija je Božije delo, koje On čini slobodno, kroz posebnu milost.
(Jez 37:1-10; Zah 12:10; Jv 3:3-7; 5:24; 6:44-45; Dela 2:37; 16:14; Rim 8:17; 1 Kor 6:19-20; 2 Kor 3:18; 5:17; Ef 2:10; 5:17-21; Fil 2:12; Kol 3:16; Tit 3:5; 2 Pet 1:4-10; 1 Jv 3:2-3;)
Vera
Vera u Isusa Hrista je spasonosna milost, u kojoj primamo Njega, i oslanjamo se samo na Njega za svoje spasenje, onakvog kakav nam je ponuđen u Evanđeljima. Vera je Božiji dar.
(Ps 27:7-10; 119:72; Is 66:2; Mt 6:30; Lk 17:5; Jn 1:12; 14:14; Dela 15:11; 16:31; 20:32; 24:14; Rim 1:16-17; 4:5, 19-20; 10:14, 17; 2 Kor 4:13; Gal 2:20; Ef 2:8; 6:16; Kol 2:2; 2 Tim 1:12; Jev 5:13-14; 6:11-12; 11:13; 12:2; 1 Pet 2:2; 2 Pet 1:1; 1 Jv 5:4-5;)
Pokajanje
Pokajanje je spasonosna milost kroz koju grešnik shvata dubinu svog greha, i milosrđe Božije u Hristu. Sa žaljenjem i mržnjom prema sopstvenom grehu, on se odvraća od toga prema Bogu, i celim srcem teži ka poslušnosti.
(Is 1:16-18; 55:7; Jez 36:31; Zah 12:10; Ps 51; 119:6, 128; Prop 7:20; Lk 19:8; 22:31-32; Dela 11:18; Rim 6:23; 2 Kor 7:11; 1 Tim 1:13, 15; Tit 3:2-5;)
Izabranje
Izabranje je čin Božiji, kojim je On, pre postanka sveta izabrao u Hristu one koje će svojom milošću da nanovo rodi, spasi i posveti. Božije suvereno izabranje nije kontradiktorno odgovornosti svakog čoveka da se pokaje i veruje u Isusa kao Spasitelja i Gospoda. Bog nije izabrao samo koga će spasiti, već i kako će ih spasiti. On je izabrao sredstva za spasenje izabranih. Svi oni koje Bog Otac pozove k sebi će doći u veri Njemu, i svi koji dođu Njemu će biti primljeni. Nezaslužena naklonost koju Bog dodeljuje potpuno grešnim ljudima nije povezana sa bilo kakvom inicijativom sa njihove, ljudske strane, niti učestvovanjem njihove volje, već je potpuno Njegova suverena milost. Na izabranje ne bi smo trebali da gledamo samo kao na apstraknu suverenost. Bog svoju suverenost praktikuje na način koji je u harmoniji sa Njegovim drugim osobinama, posebno Njegovom svemoćnošću, pravednošću, svetošću, mudrošću, milošću i ljubavlju. Ova suverenost će uvek uzdići volju Božiju na način koji je u skladu sa Njegovim karakterom koji je otkriven u životu Gospoda Isusa Hrista. Kada osoba izabere da veruje u Isusa, to znači da je Bog izabrao nju. Propovedanje Evanđelja je sredstvo koje Bog koristi kako bi spasao izabrane, i zato je evangelizacija neophodna. Samo Bog zna ko su izabrani, naša je dužnost da propovedamo svima.
(5 Moj 7:6-8; Jez 37:1-10; Mt 11:25-28; Jv 3:18-19, 36; 5:40; 6:37-40, 44-45; Dela 13:48; Rom 8:28-30; 9:10-16; 22-23; Ef 1:4-11; 2 Sol 2:10-13; 2 Tim 1:9; 2:10; Tit 3:4-7; Jak 4:8; 1 Pet 1:1-2; 2:9; 1 Jov 4:19; Otkr 22:17;)
Opravdanje
Opravdanje je čin (pravna izjava) Božije besplatne milosti, kojim nam On prašta sve naše grehe i prihvata nas kao pravedne, jedino zbog Hristove pravednosti koja nam se uračunava i koju primamo samo verom. Opravdanje je rešenje za našu krivicu pred Bogom. Iako mi nismo ispunili Božiji pravedan Zakon, Bog nas je prihvatio u Hristu, i uračunao nam Hristovu pravednost. Bog je zahtevao svetost i savršenstvo, ali ne našu već Hristovu. I zato je Hrist morao biti rođen kao beba, da bi ceo život živeo kao mi, i prošao kroz sva iskušenja, kako bi zaradio pravednost za nas. Jedini instrument ili sredstvo kojim dolazimo do opravdanja je vera. Verom se hvatamo za Isusa, verom se držimo za Isusovu pravednost, i vera je kanal kroz koji nam Sveti Duh donosi Hristovu pravednost. Opravdanje se dešava momentalno, u momentu kada se pokajemo i uzverujemo, i istog momenta smo proglašeni pravednim. Mi nismo nevini, već je naša krivica pred Bogom nestala, oprošteno nam je.
(Is 53:5-6; Jv 1:12; Rim 3:24-28; 4:5-8; 22-25; 5:17-19; 8:30-32; 1 Kor 1:30, 31; Gal 3:8-9; 5:6; Ef 1:6-7; 2:7-10; Fil 3:8-9; Kol 1:21-22; 1 Tim 2:6; Tit 3:4-7; Jev 10:14; 1 Pet 1:2, 18-19;)
Posvećenje
Prema Svetom pismu, istinski nanovorođen čovek se poznaje po promenjenom i pravednom životu, odnosno plodu Duha. Nanovorođen čovek čini dobra dela ne kao uzrok nego rezultat svoga spasenja na slavu Božiju. On traži stvari koje su odozgo, gladan je Reči Božije. Poslušan je Hristovu učenju, i poslušan je Hristovom misijskom poslanju da zadobija druge za Njega. Posvećenje delima Zakona nije moguće, nego samo Duhom Svetim, dakle milošću Božijom, koja nas uči da se odreknemo bezbožnosti i ovozemaljskih požuda, da u ovome svetu živimo razborito, pravedno i pobožno. Posvećenje počinje sa ponovnim rođenjem i nastavlja se progresivno za vreme celog života hrišćanina sa konačnim ciljem saobražavanja slici Božijeg Sina.
(Pr Sol 11:30; Mt 7:16-18; 28:18-20; Jv 14:23; 15:16; 17:17; Dela 1:8; Rim 6:14; 8:1-7, 29; 12:1-2; 13:11; 1 Kor 15:10; 2 Kor 3:18; 5:19; Gal 3:2-5; 4:19; 5:22-23; Ef 2:10; 5:26; Kol 3:1; Tit 2:11-14; 3:8; 1 Pet 2:2-3; 2 Pet 1:3; 1 Jv 2:3-7; 3:9-11; 4:19; 5:4, 18;)
Proslavljenje
Ono što dolazi nakon ovog života je budući večni život, vaskrsenje tela i večni sud. Posle svoje smrti veran čovek više ne boravi u telu nego je u prisutnosti Gospoda, i pri uzeću crkve i vaskrsenju će zajedno sa preostalim živima u to vreme dobiti proslavljena tela. Posle ovoga sledi Hristov sud gde će biti analizirana i nagrađena dela vernih. Nespašeni posle smrti idu u pakao (had), gde su čuvani za sud Beloga prestola posle drugog vaskrsenja a onda bačeni u ognjeno jezero, a to je druga smrt. Nebo i pakao su doslovna mesta, odnosno večno i neprekidno postojanje te nastavljanje blaženosti, odnosno paklenih muka.
(Mk 9:43-48; Lk 16:19-31; 23:43; Rim 14:10-12; Fil 1:22-23; 3:20-21; 1 Kor 3:8-15; 15:35-38; 2 Kor 5:6-10; 1 Sol 4:13-18; 2 Sol 1:7-9; 1 Pet 3:19; 2 Pet 2:9; 1 Jv 3:2; Jud 13; Otkr 20:10-15; 20:10; 21:8;)
Crkva
Svi spašeni, odnosno nanovorođeni ljudi u Hristu su članovi opšte, odnosno univerzalne Crkve, koja je nevesta Hristova, Telo koje je započelo na dan Pedesetnice u Jerusalimu i u koje Duh Sveti neprekidno pridodaje one koji uzveruju bez obzira na narodnost, rasu i boju kože. Gospod Isus Hrist je Glava Crkve, i u Njemu je sva sila za vođenje Crkve. U skladu sa Njegovom naredbom, hrišćani bi trebali da se okupljaju u određene grupe ili lokalne crkve, i svakoj crkvi, Isus je dao potreban autoritet za upravljanje reda, discipline, i obožavanje i slavljenje onako kako je On uredio i postavio. Ljudi koje je Bog postavio da vode njegove crkve, i delegirao im autoritet, jesu starešine/pastori/episkopi, i to isključivo muškarci. Crkva treba da živi u sili Svetog Duha, pod autoritetom Svetog Pisma, a starešine trebaju da vode crkvu na način koji je u skladu sa Pismom. Crkva treba da funkcioniše kao jedno telo, u kom svi članovi služe jedni drugima darovima koje im je Bog dao. Crkva treba da pomaže ovom palom svetu u njegovim potrebama. Crkva treba da propoveda Evanđelje Hristovo, i radi na učeništvu vernika. Crkva treba da bude oblikovana Evanđeljem, a ne da teži ka legalizmu ili liberalizmu.
(Mt 16:18; 28:19-20; Dela 1:14; 2:42, 47; 4:4; 5:14; 11:15, 21; 1 Kor 1:2; 12:12-13, 27; Gal 1:2; Ef 1:20-23; 2:15; 4:4, 10-16; 5:19-21, 25-32; Fil 1:1; Kol 1:24; Kol 3:4-15; 1 Sol 4:16-18; Jev 10:25; 11:25; 1 Pet 5:1-3;)
Krštenje
Čin krštenja je nešto što je uredio Gospod Isus, i obavezno je za svakog vernika. U ovom činu vernik je podronjen u vodu, u ime Oca, Sina, i Svetoga Duha, kao znak jedinstva sa Hristom u njegovoj smrti i vaskrsenju, opraštanja greha, i davanje sebe Bogu, kako bi živeo i hodao u novom životu.
(Mt 3:11, 14-16; Mk 16:16; 1:9-11; Lk 3:21-22; Jv 3:23; Dela 2:37, 38; 8:36-39; 6:18; 10:47-48; Rim 6:1-4; Pr Sol 11:30; Mt 7:16-18; 28:18-20; Jv 14:23; 15:16; 17:17; Dela 1:8; Rim 6:14; 8:1-7, 29; 12:1-2; 13:11; 1 Kor 15:10; 2 Kor 3:18; 5:19; Gal 3:2-5; 4:19; 5:22-23; Ef 2:10; 5:26; Kol 3:1; Tit 2:11-14; 3:8; 1 Pet 2:2-3; 2 Pet 1:3; 1 Jv 2:3-7; 3:9-11; 4:19; 5:4, 18;)
Večera Gospodnja
Večera Gospodnju je uredio Isus Hrist. Ova večera se obavlja uz hleb i vino, i namenjena je da se obeležava u lokalnim crkvama sve do kraja vremena. Ova večera nije žrtva, nego se kroz nju podseća na Hristovu smrt. Kroz ovu večeru vernici se jačaju u veri, jačaju i obnavljaju zajedništvo sa Isusom, ali i sa drugim vernicima u crkvi.
(Mt 26:26-30; Mk 14:22-26; Lk 22:15-20; 1 Kor 11:23-29; Dela 2:42;)
Anđeli i Sotona
Bog je stvorio i veliki broj bezgrešnih duhovnih bića – anđela. Jedan od anđela je sagrešio svojom željom da bi se izjednačio sa višnjim Bogom, te postade Sotona. Veliki broj anđela ga je sledio u tome, postavši njegove sluge – demoni. Sotona je autor greha, a sa dopuštanjem Božijim zaveo je i naše praroditelje u raju. Dakle, on je bog ovoga sveta, neprijatelj Božiji i Njegovog naroda, uzrok zla na ovome svetu, krive nauke i lažne pobožnosti. On navodi ljude da se odreknu sile krvi Hristove i spasenja po milosti. Bog je svrgao Sotonu i njegove anđele sa neba, porazivši i osudivši ga na krstu smrću Hristovom. Sotona sada čeka da konačno bude bačen u ognjeno jezero posle završetka hiljadu godina Hristovog carstva. Ovo daje temelj pobedi nad grehom vernim ljudima, koji mu se mogu sada usprotiviti sa celom Božijom opremom. Veliki broj anđela je zadržao svoju svetost, i sada se nalaze pred tronom Božijim, kao „služiteljski duhovi“, odakle su poslani da služe onima koji će naslediti spasenje. Čovek je bio stvoren tek malo manjim od anđela, ali je Hristos prilikom svoga utelovljenja i svoje smrti na krstu doveo iskupljenog čoveka na stupanj iznad anđela.
(1 Moj 3:1, 15; Jov 1:6-12; Is 14:12-17; Ez 28:11-19. Mt 4:1; 8:28-32; 12:24; 13:25; 25:41; Lk 15:10; 22:3, 31; Jv 8:44; 12:31; 16:11; 2 Kor 11:3; 4:4; Ef 2:2; 6:12-18; Kol 2:15; 1 Sol 3:5; 2 Sol 2:4; 1 Tim 3:7; 4:1; Jev 1:14; 2:6-10; 1 Pet 1:12; 5:8; 2 Pet 2:4; 1 Jv 3:8; Jud 6; Otkr 5:1; 7:11-12; 8:3; 12:10-11; 20:1-3, 10;)
-Načela verovanja Baptističke crkve u Kikindi su u skladu sa Baptističkim ispovedanjem vere koje je uspostavljeno u Londonu 1689. godine. Takođe, ova načela verovanja su u skladu i sa načelima verovanja Saveza baptističkih crkava u Srbiji koje je uspostavljeno 2011. godine.