Milost je za mene što znaš
obraze zborane, te crtane poraze…
i pad, i bol usmerio si na let!
Očima vraćao sjaj, duši bio si lek!
Brižljivo vođena, kao rukom nošena
prošla sam kroz život svoj…
Ta senka spoznaje Tvoje milosti
podigla me je na dlan.
Na njemu ime moje je –
i sve je kao san!
Isus i ja – putnika dva…
Ljubavlju grljena, krvlju oprana,
milošću blagoslovena,
krivica oproštena…
Čudo za mene, neobjašnjivo!
Uprkos svemu – brižljivo vođena,
kao rukom nošena
prošla sam kroz život svoj…
Autor: Dana Boronka
